Usvojenje
Usvojenje deteta u Srbiji Porodični zakon (u daljem tekstu: „Zakon“) detaljno reguliše i propisuje uslove i način na koji neko može usvojiti dete. Institut usvojenja u praksi donosi veliki broj pitanja, od toga ko može usvojiti dete, koji su kriterijumi za usvojenje deteta, ko je nadležan za usvojenje i mnoga druga.
Zakon propisuje da se usvojenje zasniva odlukom organa starateljstva, te razlikuje opštu podobnost usvojenika i opštu podobnost usvojioca radi zasnivanja istog.
Opšta podobnost usvojenika za usvojenje
Kada je reč o opštoj podobnosti usvojenika za usvojenje, Zakon naglašava najbolji interes deteta kao fundamentalni princip, te propisuje da se dete može usvojiti samo ako je to u njegovom najboljem interesu. Najbolji interes deteta usvojenje usmerava na onu ravan gde će kroz usvojenje dete imati najbolju brigu i negu i gde će kroz isto biti ostvarena sva njegova prava i zaštićeni svi njegovi interesi.
Može se usvojiti samo maloletno dete, ali ne pre nego što isto navrši treći mesec života.
Zakon taksativno navodi da se može usvojiti:
- Dete koje nema žive roditelje
- Dete čiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište
- Dete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava
- Dete čiji su roditelji potpuno lišeni poslovne sposobnosti
- Dete čiji su roditelji saglasni sa usvojenjem.
Takođe, bitno je naglasiti i ko ne može usvojiti dete, a to je krvni srodnik u pravoj liniji, a od srodnika u pobočnoj liniji – rođeni brat ili sestra, odnosno brat ili sestra po ocu ili majci, a takođe ne može se usvojiti dete koje je već usvojeno. Zakon postavlja ograničenje i u pogledu toga da staratelj ne može usvojiti svog štićenika.
Za zasnivanje usvojenja neophoda je saglasnost roditelja. Ovu saglasnost roditelj ne može dati pre nego što dete navrši drugi mesec života. Ukoliko roditelj deteta da saglasnost za usvojenje, istu može povući u roku od 30 dana od dana kada je saglasnost za usvojenje dao i ovu mogućnost roditelj može iskoristiti samo jednom. Saglasnost za usvojenje nije potrebna ako je roditelj potpuno lišen roditeljskog prava, ako je lišen prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta, te ako je roditelj potpuno lišen poslovne sposobnosti. Takođe, bitnu činjenicu predstavlja i to da dete koje je navršilo 10. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje mora da se saglasi sa usvojenjem. Ako se dete koje se usvaja nalazi pod starateljstvom, saglasnost za usvojenje daje njegov staratelj.
Opšta podobnost usvojitelja za usvojenje
Opšta podobnost usvojitelja za usvojenje je još jedna bitna pretpostavka kod zasnivanja usvojenja. Naime, razlika u godinama usvojenika i usvojitelja ne može biti manja od 18 niti veća od 45 godina. Međutim, izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju kada ministar nadležan za porodičnu zaštitu dozvoliti usvojenje licu koje je starije od usvojenika manje od 18 godina ili licu koje je starije od usvojenika više od 45 godina – ako je takvo usvojenje u najboljem interesu deteta. Ovo zakonsko rešenje ugleda se na to da usvojenje imitira roditeljstvo u pogledu godina života, te razlike u godinama između deteta i roditelja, usvojioca i usvojenika. Izuzetak od pravila koje se ogleda u razlici u godinama i mogućnosti ministra nadležnog za porodičnu zaštitu da da saglasnost za usvojenje, propisan je pre svega da bi se ublažila krutost ovog zakonskog rešenja. Na primer, kada bi usvojitelj bio stariji od usvojenika 17 godina i 10 meseci ili 45 godina i mesec dana, a isti ispunjava sve ostale uslove za usvojenje, ne bi bilo celishodno niti bi bilo u najboljem interesu deteta takvom licu uskratiti pravo da usvoji.
Zakon propisuje da usvojiti može samo lice za koje je utvrđeno da ima lična svojstva na osnovu kojih se može zaključiti da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu deteta, te polazeći od tog osnovnog principa, Zakon postavlja i ograničenja koja se ogledaju u tome da ne može usvojiti 1) lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava 2) lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti 3) lice obolelo od bolesti koja može štetno delovati na usvojenika 4) lice osuđeno za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv braka i porodice, protiv polne slobode i protiv života i tela. Najbolji interes deteta usvojenje kao institut oblikuje na način da prava i interesi deteta budu na prvom mestu porodičnopravne zaštite.
Dete mogu usvojiti i supružnici ali i vanbračni partneri – zajedno. Takođe, još jedno od ovlašćenja ministra nadležnog za porodičnu zaštitu jeste i to da isti može dozvoliti usvojenje i licu koje živi samo, ukoliko proceni da postoje naročito opravdani razlozi. Lice koje dete usvaja mora biti pripremljeno za usvojenje po posebnom programu za usvojenje, osim ako ne usvaja supružnik ili vanbračni partner roditelja odnosno usvojioca deteta, a ovaj program propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu.
Stranac usvojitelj može biti ako se usvojitelji ne mogu naći među domaćim državljanima i ako se ministar nadležan za porodičnu zaštitu sa tim saglasio. Smatraće se da se usvojitelji ne mogu naći među domaćim državljanima ako je prošlo više od godinu dana od dana unošenja podataka o budućem usvojeniku u Jedinstveni lični registar usvojenja.
Dejstva usvojenja
Dejstva usvojenja ogledaju se pre svega u tome što se zasnivanjem istog između usvojenika i njegovih potomaka i usvojitelja i njihovih srodnika zasnivaju jednaka prava i dužnosti kao između deteta i roditelja odnosno drugih srodnika. Zasnivanjem usvojenja prestaje roditeljsko pravo roditelja, osim ako dete ne usvaja supružnik ili vanbračni partner. Potpuno usvojenje deteta je princip koji usvaja našte zakonodavstvo. Ovakvim zakonskim rešenjem nastoji se da se dete u potpunosti integriše u porodičnu zajednicu i izjednači sa biološkom decom čime se stvara okvir da se ostvari ono što Zakon ističe i od čega polazi, a to je najbolji interes deteta. Potpunim usvojenjem ostvaruju se različita pravna dejtva, od toga da nastaje srodstvo između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka, dok se srodstvo usvojenika sa krvnim srodnicima prekida po zasnivanju usvojenja (osim kada je usvojitelja (van)bračni partner roditelja deteta (očuh ili maćeha)) do toga da usvojenik iz potpunog usvojenja i njegovi potomci, njegovi usvojenici i njihovi potomci nasleđuju usvojioca i njegove srodnike isto kao i njihova biološka deca, kao i mnoga druga dejstva koje isto proizvodi.
Prestanak usvojenja
Prestanak usvojenja predmetni Zakon uređuje na taj način što isto prestaje poništajem ako je ništavo ili rušljivo, ali da se isto ne može raskinuti. Ništavost usvojenja se javlja u situaciji kada prilikom zasnivanja nisu bili ispunjeni uslovi za njegovu punovažnost predviđeni ovim Zakonom a o kojima je bilo reči, dok se rušljivost usvojenja odlikuje time da isto postoji ukoliko je saglasnost za usvojenje data pod prinudom ili u zabludi. Kada usvojenje prestane, o staranju nad detetom odlučuje organ starateljstva.
Tužbu kojom se traži poništenje usvojenja zbog neispunjenja zakonskih uslova za postojanje istog mogu podneti usvojitelji, usvojenik, roditelji ili staratelj usvojenika, sva lica koja imaju pravni interes da usvojenje bude poništeno i javni tužilac. Lice koje je dalo izjavu o saglasnosti za usvojenje pod prinudom ili u zabludi može podneti tužbu za poništenje usvojenja u rodu od godinu dana od dana kada je prinuda prestala ili zabluda uočena. Odlučujući po podnetoj tužbi, sud donosi presudu o poništenju usvojenja ukoliko smatra da su ispunjeni uslovi. Sud presudu o poništenju usvojenja dostavlja organu starateljstva pred kojim je zasnovano usvojenje radi daljeg postupanja. Po prijemu presude, organ starateljstva pred kojim je zasnovano usvojenje donosi rešenje o poništaju rešenja o novom upisu rođenja usvojenika u kom su podaci o roditeljima zamenjeni podacima o usvojiteljima, te se time osnažuje prvi upis rođenja usvojenika.
Porodični zakon usvojenje reguliše nizom normi, a sve te norme uperene su isključivo na ostvarivanje fundamentalnog principa porodičnog prava – najboljeg interesa deteta.
Završna reč advokata
Ako vam je potreban advokat za usvajanje deteta, važno je da imate stručnu pravnu podršku tokom celog postupka. Usvajanje je složen i osetljiv proces koji zahteva poznavanje zakonskih procedura, pripremu dokumentacije i komunikaciju sa nadležnim institucijama.
Advokat vam može pomoći u prikupljanju potrebnih dokumenata, podnošenju zahteva, zastupanju pred centrom za socijalni rad i sudom, kao i u rešavanju eventualnih pravnih nedoumica. Cilj je da se postupak sprovede efikasno, zakonito i uz maksimalnu zaštitu interesa deteta i budućih usvojitelja.
Bilo da ste na početku procesa ili vam je potrebna pomoć u određenoj fazi, profesionalna pravna podrška može značajno olakšati ceo postupak i smanjiti stres. Posvećen pristup, diskrecija i jasno vođenje kroz sve korake omogućavaju da se fokusirate na ono što je najvažnije – stvaranje sigurne i stabilne porodice.